“133 / 66,5 / 33,25 / 1” , 2008.
Our environment’s regard for the people we meet every day, and their nightly metamorphosis into “searchers” for packaging that they sell the next day, which enables them to maintain their sole existence. Repurchase of packaging for the purpose of graphic print was my initial idea (graphic imprint (one can/packaging) – an imprint of one destiny). Seemingly an ordinary can becomes the focus of my exploration of the medium of graphics, and with further development an installation is born. The work comes as an answer to the systematical obliteration of human dignity where man is forced to “dig” through garbage to survive. I buy off the cans form people who collect them every day, and utilize them as art/graphic/installation. I question whether in this case a can is a matrix or is it Ready-made (“an object which does not have artistic origin, and which is, with or without intervention, marked or exhibited as a work of art”) in the function of a graphic matrix. There is no graphical intervention in the form of etching or engraving on the can/packaging, and they are, as such, untreated, and on the other hand perfectly treated, utilized as graphical matrices for the graphic sheets. During the process of printing of these graphics, two imprints are made. On the top sheet (FABRIANO), a deep imprint is made, as for the bottom paper (newspaper) there is an imprint of high print. The imprint on the bottom (newspaper) paper is included with the matrices, as they are put in small sealed plastic bags – a metaphor for the sealed fates of the “searchers”. The name of the work is connected with the quantity of collected, i.e. imprinted packaging. There is 133 imprints of the packaging in the graphic made by the division of 66.5 (0,5 – half a can) cans. Furthermore, 66.5 cans are worth 33.25 kuna (one can is worth 0.50 kuna) leaving 1 unique imprint in the end.
_________________________________
“133 / 66,5 / 33,25 / 1” , 2008.
Odnos okoline prema ljudima koje svakodnevno susrećemo na ulicama, te njihov preobražaj preko noći u «tragače» za ambalažom koju drugi dan prodaju i na taj način održavaju svoju egzistenciju. Otkup ambalaže te istkorištavanje iste u svrhu grafičkog otiska je bila moja prvotna ideja (grafički otisak(jedna limenka/ambalaža) – otisak jedne sudbine). Naizgled obična limenka postaje fokus mojih istraživanja u mediju grafike a daljnjom razradom dolazim i do instalacije. Rad nastaje kao odgovor na sustavno rušenje ljudskog digniteta, gdje je čovjek primoran «kopati» po smeću poradi preživljavanja. Limenke otkupljujem od ljudi koji ih svakodnevno sakupljaju te ih stavljam u funkciju umjetnosti/ grafike/ instalacije. Postavljam si pitanje «jesu li limenke u ovom kontekstu, radu, matrice ili su Ready-made-ovi u funkciji grafičke matrice?». Na limenkama/ambalaži nema nikakve grafičke intervencije u vidu jetkanja, urezivanja,…nego ih kao takve, neobrađene, a s druge strane savršeno obrađene, stavljam u funkciju matrice. Zbog tih još, meni, nerazjašnjenih odgovora odlučio sam postaviti i «ready-made matrice» («predmet izvan umjetničkog porijekla koji je, sa ili bez intervencija, preuzet, označen i izložen kao umjetničko djelo») uz grafičke listove. Prilikom procesa otiskivanja ovih grafika nastaju 2 otiska. Na gornjem papiru (FABRIANO) otiskuje se duboki tisak, dok na papiru (novinski papir) koji se nalazi ispod matrica nastaje otisak visokog tiska. Uz «Ready Made matrice» prilažem i otisak koji nastaje na donjem (novinskom) papiru, te ih zajedno stavljam u platične vrećice sa zatvaračem – metafora zapakirane sudbine ljudi «tragača». Ime rada povezujem sa količinom prikupljene, odnosno otisnute ambalaže. Na grafici se nalazi 133 otiska ambalaže/limenki,nastali djeljenjem 66,5 (0,5 – pola limenke) limenki, nadalje 66,5 limenki ukupno vrijede 33,25 kuna(ako je 0,50kuna jedna ambalaža) i na kraju ostaje 1 jedinstveni otisak.
Mario Matoković 